Evropska konvencija o ljudskim pravima, potpisana u Rimu 4. novembra 1950. godine, bila je prvi instrument u kome su precizno definirana prava predviđena Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima i kojima je dato obavezujuće dejstvo. Ova konvencija utvrđuje apsolutna prava koja države nikada ne mogu da prekrše, kao što su pravo na život ili zabrana mučenja, a njome se štite određena prava i slobode koji se mogu ograničiti zakonom samo onda kada je to neophodno u demokratskom društvu, na primjer pravo na slobodu i sigurnost ili pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života.
Jedan broj prava je dodat prvobitnom tekstu usvajanjem dodatnih protokola, koji se konkretno odnose na ukidanje smrtne kazne, zaštitu imovine, pravo na slobodne izbore ili slobodu kretanja.
                   
                  
                 
                   
                     Evropska konvencija o ljudskim pravima 
Evropski sud za ljudska prava 
Sudska praksa 
Utjecaj Konvencije 
Konvencija, moderan instrument 
Reforme sistema Konvencije 
Dodatak 1: Konvencija ukratko 
Dodatak 2: Države potpisnice Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda 
Dodatak 3: Ključni datumi 
Dodatak 4: Protokoli uz Konvenciju 
Dodatak 5: Tabela potpisa i ratifikacija Evropske konvencije o ljudskim pravima (Ugovor br. 005)